ZVUČNI ZID: Čudan san (Nocturne Media, Slušaj najglasnije, 2015)
Nevjerojatno, ali baš dan prije nego li ću posegnuti za ovim debi albumom beogradskog peterca, razgovarao sam s jednim kolegom prisjećajući se one prve i najbolje faze Riblje Čorbe s prva 3-4 odlična albuma. To je bila hard/heavy rokačina koju je svatko volio. Bila je relevantna sa svjetskim mainstreamom i ponosili smo se što uz Vatreni Poljubac, Divlje Jagode, splitski Metak, ljubljansku Paklenu Pomarandžu i još neke (Generacija 5, Atomsko Sklonište, Smak, Yu Grupa, neke albume Bijelog Dugmeta, pa i danas omrznutog Parnog Valjka...) i mi, tada jako zeleni klinci iz osnovne i srednje škole imamo pravi bend što piči poput AC/DC, Deep Purple i Led Zeppelin. Čorba je tada bila zakon. Ako je nisi slušao i kupovao njihove ploče ispao si podrtina, a zna se, taj sluša Srebrna Krila, Nove Fosile, Mišu Kovača, Miki Jevremovića, Ljupku i Šerfezija. Što se sa Čorbom dešavalo kasnije svi znamo kako je taj veliki i cjenjeni Bora zaglibio u nacionalizmu uništivši si ogromnu reputaciju.
[ zvučni zid ]
zvučni zid
Zvučni Zid ima drugačiju zvučnu kulisu, ali vrlo sličnu lirsku priču, onu Borinu s tih nekoliko prvih sjajnih albuma. Samu ideju benda začeli su još 1996., nakon dvije svirke su prestali s radom, da bi od 1998. počeli s konkretnijim koracima. Imali su mnogo previranja u postavi i dugo vremena im je trebalo da doguraju do debi albuma. U tom periodu su čak dobili i tekst Bore Čorbe za pjesmu "Plašim se" koja se ne nalazi na ovom materijalu (hm, zašto?), puno su svirali i nastupali po raznim festivalima, demo takmičenjima, imali su suradnje s Dankom Ubiparip i Dadom Topićem, a bome, bili su i predgrupa Dža Ili Bu.

Ovo su jako mladi momci koji pršte od energije i nisu zaraženi nacionalističkom mržnjom, pucaju na rokačinu, cure i publiku željnu prave stvari i prave zabave. U njihovim tekstovima prevladava samo jedan motiv - kako zbariti žensku i čim je bolje okrenuti na različite fazone uz obavezan rokerski adrenalin, onaj Partibrejkerovski i rani Čorbin stil gdje su Bori žene bile epicentar svemira. Odnosno, Zvučni Zid su na ovome debi albumu bend s ogromnim libidom i konceptualističkim pristupom koji kreće od strasnih i strašnih emocija ushićenja do poraza ne oslanjajući se na socio-političke i društvene prilike. To ih ne zanima. Samo rokačina i prava erotska muška fikcija.

Jedan od singlova, "Lud od ljubavi" je obogaćen gostovanjem velikog Nebojiše Simeunovića - Sabljara (Dža Ili Bu) koji je bendu dao pravi režavi rockerski stil mada je ovo nekako najmekanija stvar cijelog albuma. Prave stvari se tek otkrivaju nakon što još jedna velika legenda Vlada Janković - Džet izrecitira kratki povijesni epilog 1991. u uvodnom spoken-word komadu "Intro Džet" kada je Crvena Zvezda postala fudbalski prvak Evrope, a u Hrvatskoj su JNA i paravojne postrojbe počele krvavi Miloševićev masakr. Ne ponovilo se nikad više... Korak naprijed od toga, ovi dečki počinju šibati energične stvari "Kad sam sam", blues-rockom začinjenu "Budi slobodan", hard-funkom nafilanu "Reka" o porno glumici, a onda dolazi jedno vrlo prijatno iznenađenje u obliku naslovne stvari.

Potpuno neobično je da r'n'r bend kojeg čujete na prvih nekoliko stvari praši standardni štimung odjednom ispliva sa saksofonom i to u najenergičnijoj varijanti na albumu, te se nastavlja kroz koheziju rasplesanog hard-rocka i funka "Jako me nerviraš", umjerenog bluesa s intervalima na banju (!) "Kristina" ('ali kad mi dođe plima, pozovi me Kristina'), rockabillyija "Hej moja mala" što taman odgovara za Matchbox, Stray Cats i Đavole s prvog albuma. "Zastave" je opravdano letargičnija stvar predvidljive konfiguracije s himničnim sloganom 'ti si bila sve dok vijore zastave kada se svetla upale na kraju ove predstave' jasno pozivajući obožavateljice barem do backstagea, a tamo se može izvitoperiti tko zna što, hehehe. Vole momci žene i to ne skrivaju, odvale snažnu Berryijevsko/ Partibjerskersku rokačinu "A ja samo hoću" u koju je uključen klavir i sax, te se u posljednjoj "Tonem" od čak 5 minuta vrlo sentimentalno obrušavaju uz harmonije klavijatura koje sasvim sigurno ne prakticiraju na koncertima u natruhe progressive-rocka.

Vrlo simpatično, energično i pohotno su saželi svoj dosadašnji opus u solidan r'n'r album što frca s potencijalnim himnama, besprijekorno su komercijalni i za sada ne trebaju strahovati od nekog lošeg feedbacka prožvakanosti, ali sljedeći korak bi im trebao biti znatno drugačiji jer ponavljati ovakve cake zna biti upadanje u zamku eklektičnih klišeja s kojima se auditorij vrlo brzo zasiti.

Naslovi: 1.Intro Džet, 2.Kad sam sam, 3.Budi slobodan, 4.Reka, 5.Ludi od ljubavi, 6.Čudan san, 7.Jako me nerviraš, 8.Kristina, 9.Hej moja mala, 10.Zastave, 11.A ja samo hoću, 12.Tonem
ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 24/11/2015